Svi misle da su nam Turci mušterije, svi pamte Hakana Sukura, Rustua, pa kasnije Nihata i Altintopa, pa sve do današnjeg Calhanoglua. No mi sa Turcima uopće nemamo neki bajan skor kako svi misle.
Počelo je 1996. na Euru u Engleskoj. To je bio prvi susret naše momčadi na velikim natjecanjima, a pamti se legendarni trk i gol Gorana Vlaovića za minimalnih 1:0.
Iduća dva ogleda bila su prijateljskog karaktera i oba su završila bez pobjednika. Okršaj iz 2008. ostao je najviše upamćen u kolektivnoj svijesti. Tada je zbilja mlada i potentna reprezentacija bila predvođena Modrićem, Ćorlukom, Kranjčarom, Srnom i ostatkom društva. Igrali smo vrhunski i bili favoriti protiv Turaka u četvrtfinalu.
Iako smo dominirali, zabili smo tek u 119. minuti preko Ivana Klasnića. U slavlju smo se jako opustili, izgubili jednu loptu i odmah minutu kasnije dobili gol. Semih Senturk ime je tog igrača koji je zabio u rašlje. Naše je to toliko šokiralo da se nisu oporavili do penala gdje smo relativno lako ispali. Pamte se suze Srne i Ćorluke, kao i propuštena šansa generacije.
Prilika za osvetu pružila se 2011. Tada smo završili u baražu s njima i obje su ekipe željele na Euro 2012. U jednoj od najboljih predstava novijeg doba razbili smo ih 3:0 u Istanbulu. Strijelci su bili Ivica Olić, Mario Mandžukić i Vedran Ćorluka. Nakon takvog “gaženja” zagrebački uzvrat bio je više odrađivanje posla i puka formalnost, pa je završio s miroljubivih 0:0.
Na Euru 2016. opet smo se susreli. Otvorenje grupne faze pružilo je težak dvoboj kojeg je odlučio volejom Luka Modrić i donio nam novu pobjedu.
S Turcima smo se ukrstili i u kvalifikacijama za SP 2018. U prvom susretu u kvalifikacijama, igranom 5. rujna 2016. godine u Zagrebu, bilo je 1:1. Poveli smo golom Ivana Rakitića iz kaznenog udarca u 44. minuti, a u sudačkoj nadoknadi prvoga dijela izjednačio je iz slobodnog udarca Hakan Çalhanoğlu.
U uzvratnom susretu igranom točno godinu dana kasnije, Turska je u Eskişehiru pobijedila 1:0 golom Cenka Tosuna.
Posljednji dvoboj datira iz 2020., a završilo je 3:3 u prijateljskoj utakmici.
Ukratko, tri pobjede naših, pet remija i dva slavlja Turaka. Gusto i ne odveć lagano. Turci skoro vrijede kao mi Transfermarktu i nisu za podcjenjivanje, bez obzira što njihov izbornik, Nijemac Stefan Kuntz, prosipa bombone iz usta.
“Igramo protiv Hrvatske, jedne od najboljih momčadi na svijetu. Svjesni smo i da ćemo u utorak preko puta sebe imati pravu, natjecateljsku momčad. Isto tako, neće nas zavarati njihov neodlučeni rezultat na startu kvalifikacija protiv Walesa. Stvarno nam zanima gdje smo mi u toj priči i gdje je naše mjesto na svjetskoj i europskoj razini”, rekao je pa nastavio hvaliti našu reprezentaciju.
“Ne možemo sebe nazvati favoritima u tom susretu bez obzira što igramo na svom terenu i imat ćemo sigurno sjajnu potporu 40.000 naših navijača. Hrvatska je momčad prepuna individualne kvalitete, ali i ogromnog iskustva u ovakvim utakmicama. Godinama to pokazuje. Želio bih se kratko vratiti na taj njihov ogled protiv Walesa gdje Hrvati stvarno nisu imali sreće. Morali su voditi s nekoliko pogodaka razlike, a na kraju su primili slučajan pogodak”, zaključio je Kuntz.
