U sezoni 2010/11 Hajduk je posljednji put igrao u skupini nekog europskog natjecanja. Tada je nastupao u grupi Europske lige sa Anderlechtom, Zenitom i AEK-om. Pobijedio je Anderlecht na Poljudu i doživio pet poraza, te završio kao posljednji. Tko bi pomislio da će doći 2022., a da Hajduk neće više ući u grupe europskih natjecanja?
Ovdje se nećemo previše vraćati na posljednji dvoboj protiv Villarreala, jer je u obje utakmice bila vidljiva ogromna razlika u klasi i da je Villarreal želio zabiti i više golova, mogao je. Španjolci su igrali u B sastavu obje utakmice, a u uzvratu njihova četiri najskuplja igrača po Transfermarktu nisu bila na terenu.
Unatoč svemu, u prvih pola sata uzvrata Hajduk je dobro prodrmao Španjolce uljuljane u vlastitu superiornost, no nažalost ništa nije ušlo. Dekor Poljuda bio je uobičajeno sjajan i 30 tisuća navijača daje ozbiljnu snagu Hajduku. No, ne igraju navijači, nego igrači, a Hajduk iz godine u godinu ne uspijeva napraviti ništa u Europi.
Krenulo je sa Stoke City-em
Nakon spomenutog nastupa u grupama, 2011. Hajduk ispada od Stoke Citya sa ukupnih 2:0. Nije to bio nikakav preveliki šok, jer je Stoke tada bio solidan premierligaš sa višestruko većim budžetom. 2012. Hajduk je ispao od milanskog Intera. Opet, tu se nema što zamjeriti, a pamti se pobjeda u Milanu u uzvratu koja nije bila dovoljna. 2013. uslijedio je prvi veći kiks kada je Hajduk u obje utakmice poražen od nepoznate Dile Gori. Godine 2014. bolji je bio ukrajinski Dnjipro koji se realno mogao proći. Sezonu iza toga, 2015,. bolji je bio Slovan Liberec, a 2016. Maccabi Tel Aviv, tek nakon penala. 2017. Hajduk je igrao protiv Evertona i tu je prolaz bio utopija, ali 2018. mogla se proći rumunjska Steaua (pod imenom FCSB).
Nažalost, 2019. dogodila se jedna od najvećih sramota u povijesti kluba kada je Hajduk ispao od malteške Gzire za koju igraju poluprofesionalci. 2020. bolji je bio vrlo jaki turski Galatasaray, a lani je Hajduk nedopustivo ispao od anonimnog kazahstanskog Tobola.
Nevjerojatno je da Hajduk u cijelom tom razdoblju nije niti jednom dohvatio Europu, pogotovo jer je tu bilo itekako prolaznih protivnika.
Neutemeljena euforija i pritisak uzimaju danak
U smislu budžeta Hajduk je imao boljih i lošijih razdoblja, ali generalno uvijek je imao sasvim solidnu količinu novca. Problem je što se slabo kupuje sa raspoloživim novcem i što se domaći talenti brzo prodaju za relativno malen novac. Sve to dovodi do konstantnih posrtanja u Europi koji su plod manjka kvalitete, ali i precjenjivanja vlastitih mogućnosti. Hajduk u pravilu bolje odigra protiv jačih klubova (iako ispadne), nego protiv onih kod kojih je favorit.
Pritom neutemeljena euforija i podcjenjivanje protivnika često dođu na naplatu. Sjećamo se kako je prije Gzire Slobodna Dalmacija pisala kako je ‘veća šansa za vidjeti vanzemaljce nego dočekati ispadanje Hajduka’. Ta euforija onda kod igrača stvara ogroman pritisak i oni se često sa njim ne mogu nositi.
Europski koeficijent je ključ priče
Osim nerealnih očekivanja i nedostatka novca, drugi je veliki problem čuveni ‘europski koeficijent’.
Hajdukov je nekih sedam puta manji od Dinamovog i to se osjeti na protivnicima koji se izvuku u ždrijebu. Konkretno, Dinamo je za ulazak u Ligu prvaka imao prolazne suparnike u vidu Ludogoreca i Bodo/Glimta, a Hajduk je imao Vitoriju Guimaraes, koja je možda u rangu ta dva protivnika, ali je zbog slabog koeficijenta u ždrijebu imao nesreću da izvuče Villarreal, najjačeg mogućeg suparnika. Paradoksalno je da Dinamo ima lakše suparnike za Ligu prvaka nego Hajduk za Konferencijsku ligu, ali to je zbog koeficijenta.
Naime, ogroman koeficijent kojeg ima Dinamo (oko 50.000) nije došao preko noći, već je plod dugotrajnog i mukotrpnog uspinjanja na ljestvici UEFA-e, tako da je danas Dinamo u povoljnoj situaciji. S jedne strane zarađuje lijepo u Europi i diže si koeficijent, a to mu omogućuje dobar budžet i dominantnu poziciju u domaćem prvenstvu, te ulaganje u mlade talente koje onda skupo proda.
Put u Europu kreće preko HNL-a
Hajduk prvo mora osvojiti HNL i tek onda, kao prvak, imati malo lakši posao. Naravno, osvajanje HNL-a neće podići europski koeficijent (sad je oko 8.000), ali će omogućiti tzv. ‘pravo na krivi korak’ u Europi, odnosno, mogućnost da se nekada i poraz istrpi, jer postoji rezervno natjecanje u koje odeš ako kiksaš na jednoj stepenici.
Kada si prvak Hrvatske, jako je teško ne završiti barem u Konferencijskoj ligi, a onda kroz to ‘bildaš’ spomenuti koeficijent. Stoga je Hajduku zapravo najvažnija utakmica ona prvenstvena u Osijeku za vikend, jer europski put počinje se graditi preko domaćeg prvenstva.
