Nakon prvog kola skupine E Lige prvaka, poredak je sljedeći: 1. Dinamo, 2. Red Bull, 3. Milan, 4. Chelsea. Ne treba upadati u euforiju, jer navijači Dinama tome nisu niti skloni, ali pogled na tablicu svakako je ugodan.
Iskustvo nas uči da bi sedam bodova trebalo biti dovoljno za treće mjesto i osiguravanje novog euro proljeća kroz Europsku ligu. To je minimalan cilj kojem Dinamo treba težiti, a sve ostalo je plus.
Naravno, nakon ovakvog starta apetiti rastu, pa recimo da je devet bodova nešto što bi trebalo biti dostatno za drugo mjesto i prezimljavanje kroz LP. To znači da bi Dinamo trebao doma skinuti Red Bull i još negdje uzeti bodove. Remi Milana i Red Bulla nam odgovara jer su oba kluba izgubili bodove.
No, nema smisla sada glumiti Nostradamusa, već treba analizirati što smo vidjeli protiv Chelsea. Ono što je bilo očito je gard Dinama. Za razliku od uplašenosti i opće zbunjenosti koju obično gledamo od naših klubova, kod Dinama toga nema. Višegodišnje sudjelovanje u najjačim natjecanjima, ogroman euro koeficijent i općenito velik broj europskih susreta doveli su do toga da Dinamo igra Europu skoro kao HNL. Neće se Dinamu dogoditi da primi četiri pogotka u poluvremenu kao nedavno Hajduk protiv Villarreala. Dinamo je svoje lekcije naučio.
Nekakva prekretnica bila je ona prva sezona pod Nenadom Bjelicom i prezimljavanje nakon 49 godina. Sve otada je samo napredak i nadogradnja. Tko god je gledao susret protiv Chelsea, vidio je dobro postavljen Dinamo u jakom bloku koji čeka kontru. Nema tu puno filozofije, iskusni Čačić ne pametuje previše oko sastava i sustava.
Stoperi su bili odlični, po meni pogotovo igrač utakmice Stefan Ristovski. Iako je Oršić zabio prekrasan gol, po meni je Makedonac bio najbolji. U obrani perfektan, u napadu vrlo opasan, zabio bi i eurogol da Kepa nije čudesno skrenuo njegov projektil u gredu.
Veza je također bila dobra, od borbenog Ademija, preko smirenog Mišića koji je jak na lopti, ne paničari i dobro skriva svoje mane. Luka Ivanušec se mučio, nije mu baš sve išlo, ali je bio dobar.
Već spomenuti Oršić bio je sjajan, a Petković je odigrao korektno, iako je imao i boljih predstava. Sve u svemu, majstorska postava igre Ante Čačića koji je londonskoj supermomčadi od 800 milijuna eura prepustio posjed, a onda ih čekao. Iznimno je bitno u ovakvim susretima iskoristiti prilike, jer ih nema puno.
Kad je Oršić zabio, to me podsjetilo na promašen zicer Ante Rukavine protiv Reala svojedobno. Tada je Dinamo bio dobar, ali to se moralo iskoristiti. Rukavini je Casillas uhvatio loš pokušaj loba, a Real je promašaj kaznio golčinom Angela Di Marie.
Oršić je sad zabio, Dinamo se zatvorio i umalo poveo i 2:0.
Ne može se reći da je Chelsea bio nešto preopasan, izuzev velikog posjeda. Kao hijene kruže, nešto pokušavaju, ali bez konkretnosti. Sve ubačaje čistio je sjajni Šutalo, a ono što je prošlo pokupio je Livaković. Treba istaknuti i odličnog Ljubičića na beku koji nije ispao skoro niti jednom.
Velika pobjeda, 2.8 milijuna eura u kasici-prasici, što je skoro godišnji budžet nekih naših slabijih prvoligaša, te mjesto na svim naslovnicama. Nije loše za prvo kolo i rasterećen put u Milano, na megdan probuđenom divu euro nogometa. Milan je jak, Rafael Leao je u formi, ali nije ni Dinamo mačji kašalj.
