Puno smo puta pisali kako je gradnja novog Maksimira nikad bliža, ali kako vrijeme odmiče, javljaju se problemi. Naime, jasno je da se prije bilo kakve gradnje moraju dogovoriti Crkva i država jer je zemljište na kojem je sadašnji stadion dijelom crkveno.
Pošto se zemlja ne može vratiti, onda se Crkva treba obeštetiti. Spominje se iznos od oko 10 milijuna eura, koji zaista nije prevelik za državni proračun, ali očito stvar još nije sređena.
U siječnju je održan sastanak između Andreja Plenkovića i Josipa Bozanića i tamo je navodno sve dogovoreno. No u međuvremenu je otišao i Bozanić, a stvar se nije pomakla sa mrtve točke. Nadamo se da će se ipak stvari razriješiti jer su to te “administrativne prepreke” o kojima govori Mirko Barišić.
Drugo je pitanje tko će platiti stadion kada se riješi to pitanje zemljišta?
Dinamo je likvidan, ali ne baš toliko likvidan da sam može podnijeti gradnju, pogotovo što će novi Maksimir biti i nacionalni stadion i dom hrvatske nogometne reprezentacije. Tu će sigurno dio sredstava osigurati HNS, dio UEFA, dio država i dio Dinamo, ali je dojam da je potreban i strani investitor. No tog investitora tek treba pronaći.
Možda bi to mogla biti tvrtka po kojoj će stadion nositi ime, kao što je to Groupama Arena u Mađarskoj ili najpoznatiji primjer, Allianz Arena u Munchenu?
Još je mnogo otvorenih pitanja, a dolazi ljeto i sezona godišnjih odmora, pa je teško očekivati da će se nešto rješavati prije jeseni. Ono što je bitno je da se stvari kreću, a sada se zaista kreću, samo ne dinamikom kakvu su neki očekivali.
Strpljen, spašen.