Sukus viđenog u dvije utakmice Hajduka i Vitorije Guimaraes je taj da je Hajduk za nijansu bolja momčad i da je zasluženo prošao. Nije to bilo bajno, ukupan rezultat od 3-2 sugerira da je bilo gusto, ali sve u svemu prolaz je čist.
U razgovorima među navijačima različitih profila čak se da primijetiti kako je Vitoria poprilično precijenjena ekipa. Na Poljudu su se preplašili atmosfere, a u uzvratu su bili bolji, ali ništa konkretno. Za momčad koja je lani bila šesta u Portugalu definitivno premalo. Čak i vrijednost klubova sugerira da se radi o apsolutno izjednačenim ekipama i zapravo prolaz Hajduka nije neko svjetsko čudo.
Nakon Gzire i Tobola naravno da je prolaz solidne portugalske ekipe pohvalan, ali tek predstoji pravi zadatak za Bile. Naime, Hajduk nije imao sreće u ždrijebu i izvukao je Villarreal u playoffu.
Zanimljivo je promotriti kako ekipa snage Vllarreala, koja je lani igrala polufinale Lige prvaka, uopće završi u najslabijem europskom natjecaju kao što je Konferencijska liga? To je zapravo rezultat sjajne lanjske sezone u kojoj je Villarreal igrao polufinale LP, pritom izbacivši Juventus i Bayern, te je pritom gubio snagu za domaće prvenstvo. Ukratko, Villarreal je doživio ono što većinom kod nas doživljava Dinamo (nekad i Rijeka) kada igra na dva kolosijeka.
Obzirom na sve to, nisu uspjeli u jakoj La Ligi dogurati previsoko, pa će se morati zadovoljiti sa Konferencijskom ligom. Da tome ne bude tako trebao bi se pobrinuti Hajduk. Momčad hrvatskog doprvaka nije bez šansi, ali je Villarreal najjači protivnik kojeg je Hajduk imao u Europi još od milanskog Intera prije par godina. Kada bi Hajduk nekim čudom izbacio Villarreal i ušao u grupe KL-a, e to bi bio rezultat.
Dok se to ne dogodi, smatram da nema mjesta euforiji koja bez razloga oduzima energiju klubu, a derbi protiv Dinama je pred vratima.
