Kao što smo najavili još 14. kolovoza, Valdas Dambrauskas je bivši. Trener koji je, objektivno, ostvario najbolje rezultate s Hajdukom u zadnjih 10 godina, pušten je ‘niz vodu’.
Sa čisto rezultatske strane, Dambrauskas nije ispao ‘Dobardouskrsa’ kako su ga u šali nazivali navijači Dinama kada je imenovan. Izdržao je punih pet mjeseci duže od najava, što je u klubu koji mijenja trenere kao čarape cijela vječnost.
Dambrauskas jednostavno nije tip trenera za Hajduk. Tamo treba biti neki autoritet koji će lupiti šakom o stol i derati se na igrače. Valdasov diplomatski pristup bio je mlak i kad su igrači nanjušili da je “mekan”, sve je bilo gotovo.
Dambrauskasovi rezultati su kozmetika
Mediji se sada čude kako je moguće da je Hajduk smijenio trenera koji im je nakon 10 godina donio drugo mjesto i Kup, ali to nije ništa čudno? Drugo mjesto je čista kozmetika, jer je zapravo svejedno jesi li drugi, treći ili četvrti. Bitno je biti prvi, a sve ispod toga je manje važno jer svako od ta tri mjesta vodi u europske kvalifikacije. Osvojeni Kup ima neku težinu, ali da se ne lažemo, Kup je bezvezno drugorazredno natjecanje.
Kada uzmeš prvenstvo, Kup ti dođe kao bonus na koji nitko ne obraća previše pažnje. Kada nemaš ništa bolje, onda je i Kup dobar. Stoga isticati Dambrauskasove zasluge za takve domete i nije baš nešto. Da je smijenjen nakon što je donio naslov prvaka, to bi bila vijest.
Hajduk je u dugu i gori mu pod petama
Hajduk je u dugu od nekih 50-ak milijuna kuna, kako pokazuju godišnja financijska izvješća, a Dambrauskas je kiksao u Europi (bez obzira na loš ždrijeb) i zaostao je već poprilično u prvenstvu. To nije dobra perspektiva za financijsku stabilnost kluba i zato je trener i “odletio”. Dinamo Hajduku bježi 12 bodova, doduše uz dvije utakmice više. No da i Hajduk dobije obje, opet je na minus šest, a vrlo je upitno bi li dobio obje?
Novi trener krenuo je sa floskulama
Novi trener Mislav Karoglan je “in house” rješenje i vjerojatno je tu privremeno dok ne dođe netko jači. Radi se o treneru jako skromne biografije. Vodio je Croatiju iz Zmijavaca, Zadar i juniore Hajduka. Karoglan je u posljednje dvije godine bio pomoćnik Jensa Gustafssona i Valdasa Dambrauskasa.
Na početku je istaknuo da navijači ne vole demagogiju i floskule, pa rekao nekoliko uobičajenih floskula.
“Momci će se baciti na glavu. Dat će sve od sebe. Navijači ne vole floskule i demagogiju. Neka sude po onome što vide na terenu.”
Najavio je, iznenađujuće, ofenzivan Hajduk.
“Igrat ćemo napadački, s posjedom lopte. To je moja ideja i cilj, trebamo optimizirati posjed i napasti u pravom trenutku. To je segment na kojem imamo najviše posla.”
Ukratko, novi trener ne može tu puno popraviti jer momčad ima određenu kvalitetu, ali ovisi previše o jednom igra u i suočena je sa nerealnim navijačkim zahtjevima.
Nema “svjetla na kraju tunela”
Hajduk nije 17 godina prvak i ne vidi se svjetlo na kraju tunela. Za rezultat treba novac, a Hajduk ga nema. Novac se može zaraditi prodajom talenata, ali onda pati rezultat. Može se zaraditi i dobrim nastupima u Europi, ali tu je bitan koeficijent, a Hajdukov je slab.
Predsjednik Lukša Jakobušić zasad ima povjerenje udruge Naš Hajduk, ali pitanje je dokad. On je imenovan bez klasičnog natječaja, čistim dekretom i očito je dobio odriješene ruke. U početku je solidno obavljao posao, ali Hajduk u zadnje vrijeme stagnira. Otkaz treneru nešto je najlakše što se može napraviti, ali pitanje je dokad će se i Jakobušićevi potezi tolerirati?
Sve podsjeća na film “Beskrajni dan”
Sve u svemu, ovaj razvoj situacije u splitskom klubu kao da smo gledali već 20-ak puta. Trener dobije otkaz, pa dođe novi i najavi promjene, pa i on dobije otkaz. Hajduk ispadne iz Europe oko Velike Gospe, zaostane u prvenstvu, pa se okrene Kupu. Zatim predsjednik najavi novu strategiju okretanja mladima, koja brzo padne u vodu kad se vrate veterani kao recimo Nikola Kalinić. Pa se onda smijeni i taj predsjednik, dođe novi i najavi zaokret. Tu istu priču gledamo već 17 godina i sve podsjeća na Billa Murraya u filmu “Beskrajni dan”.
