Hajdukova duga cesta ide u krug

Teško je iz godine u godinu trpiti stalna razočaranja ako ste navijač Hajduka. Naime, 18 godina bez titule je puno i tome se ne nazire kraj. U nekim pogledima doduše Hajduk je apsolutni lider, dok je u drugima iznimno loš.

Ako se gleda broj članova, posjeta na domaćim susretima i općenito navijačka zaluđenost, Hajduk je lider. Ali rezultat je jedino pravo mjerilo, te sam uvjeren da bi mnogi mijenjali sve navedeno za naslov prvaka i jednu sezonu Lige prvaka na Poljudu.

Otkad je došao Ivan Leko, optimizam je porastao i počelo se sanjati o naslovu, opet je “mirisalo na titulu”. Taj miris je nestao nakon svega tri kola nastavka prvenstva. Spretno-sretna pobjeda protiv Šibenika u završnici kod kuće, debakl kod Istre u gostima i težak poraz od Rijeke doma. To je saldo koji ima Leko i da nije jako ime sa jakim ugovorom, stolica bi mu se već lagano klimala.

Ovako će sigurno dogurati do kraja sezone, a onda će se dovesti neka pojačanja i krenuti će euforija. Taj put je već viđen i ta duga cesta očito ide u krug. Strpljenja nema, rezultat se traži odmah, a niti Dinamova česta posrtanja u nastavku sezone ne znače ništa ako ti gubiš još više. Koje je rješenje? Da na to postoji jednostavan odgovor, već bi ga netko ponudio. Pitanje je kompleksno, pa će i rješenje očito biti isto takvo.

Skupe igrače Hajduk ne može dovesti jer to košta, mlade talente nisu baš voljni čekati i istrpiti, a i obično se prodaju dosta brzo, a bez pojačanja nema napretka. Je li rješenje mijenjanje modela upravljanja klubom? I to je moguće, ali nije vjerojatno jer je Grad Split, kao većinski vlasnik, digao ruke od svega i davno prepustio upravljanje udruzi NH.

Je li rješenje neki “deux ex machina”? Neki milijarder hrvatskog porijekla ili neki trust koji čine bivši igrači ili bogati poduzetnici? Tko zna, jer čarobnu kuglu nitko nema, a niti čarobni štapić.