Voljeli ga ili ne, a većina ga voli, mora se priznati jedno, Ćiro je bio njuška. Slizan sa politikom, slizan sa Dinamom, pa kasnije Hajdukom, svađao se i mirio puno puta sa mnogima, davao antologijske izjave i jednostavno bio – Ćiro.
Čak i kada je pod stare dane govorio da neće dugo, mnogi to nisu ozbiljno shvatili, misleći da se šali. Tek su zadnje snimke u javnosti, one gdje šeta sa sinom, pokazale da je doista loše, vidjelo se to na njemu.
Ipak, doživio je skoro 88 godina, a vjerujem da bi velika većina nas to odmah potpisala. Lijepe su to godine, a Ćiro je bio uspješan, zaradio je ozbiljan novac i vodio ugodan život. Volio je aute, žene i lijepe sitnice, pa je tako rekao puno puta da mu je Porsche najdraža marka, a da kupuje umjetnine jer se “malo kurči”.
Jedna od njegovih najjačih izjava je ona:
“Kada mi je teško, kada sam tužan i potišten, samo se sjetim svog računa u Švicarskoj i odmah mi je bolje”.
Također, jedna od meni najjačih izjava bila je kada je vodio BIH. Pobijedili su 7:0 Estoniju, a dolazi Ćiro na press poslije susreta, dvorana krcata, sve zadimljeno, jer ipak je to Bosna.
Kaže Ćiro “najavio sam pet komada, a moji zabiju sedam. Ova dvojica koji su zabili zadnja dva, osobno će mi odgovarati”.
Cijela dvorana prasnula je u smijeh, jer to je bio Ćiro, maher i majstor zanata.
Uzeo je prvenstvo 1982. sa Dinamom i svjetsku broncu 1998., te će ga to najviše obilježiti. Ali on je bio već pojava od zbroja tih dosega. Klupski osim Dinama nije napravio puno, a niti osim te bronce nije ništa specijalno napravio. No sve se to pamti, on je puno veća faca i njuška bio od pukog zbroja uspjeha.
Zaslužio je svih 200-300 tekstova koji su napisani o njemu u zadnja dva dana. Izlazit će razne anegdote i citati, jer bilo ih je i vjerujem da će ga pamtiti i za 30 godina. Zbogom Ćirohito.
