Tko god je prije mjesec i nešto dana pljuvao svjetsko prvenstvo u Kataru (ne Katru), grdno se prevario, jer je bilo spektakularno. Bez političkih poruka, kojekakve propagande, bez ijednog incidenta i sa sjajnim nogometom. Prvenstvo se igralo na osam stadiona od kojih je sedam bilo potpuno novih, a na koje je potrošeno oko šest milijardi dolara.
Jedini stadion koji je postojao u Kataru i prije turnira bio je Khalifa International Stadium i on je jedini koji će nakon Svjetskog prvenstva ostati u sadašnjem obliku.
Svi stadioni izgrađeni su od materijala koji se mogu kvalitetno reciklirati i koristiti za izgradnju drugih objekata, što će biti slučaj s Lusailom, najvećim i najskupljim stadionom.
On će nakon Azijskoga kupa postati stambeno-poslovni kompleks u kojem će biti šoping-centar, škola, bolnica i brojni drugi sadržaji, a najviši red tribina pretvorit će se u terase.
Na Al Baytu, koji izgleda kao tradicionalni arapski šator, nogomet se više neće igrati. Atraktivni krov i čitav gornji dio stadiona bit će uklonjen, a stadion će se prenamijeniti u bolnicu za sportsku medicinu, hotel s pet zvjezdica i, naravno, šoping-centar.
Stadion 974 koji je izgrađen od brodskih kontejnera bit će rastavljen i doniran Urugvaju. Ondje će biti ponovo sastavljen i služit će za projekt kandidature za Svjetsko prvenstvo 2030., koje žele ugostiti Urugvaj, Argentina, Čile i Paragvaj.
Stadion Ahmad Bin Ali na korištenje će dobiti Al Rayyan, klub koji se natječe u katarskoj Stars ligi, ali tek nakon što mu kapacitet bude smanjen sa 40 na 20 tisuća mjesta.
Khalifa International Stadium i dalje će biti domaćin utakmicama reprezentacije kao i atletskim mitinzima, a Education City Stadium ostat će na korištenje sveučilištu, ali kapacitet će mu se smanjiti na 20.000 gledatelja.
Ukratko, Arapi su se dobro pripremili i nisu upali u zamku kao neke druge države u prošlosti.
