Za razliku od mnogih drugih medija, Sportska spika ne libi se nekoga kritizirati i objektivno ocijeniti igrače. Pogotovo se nećemo zamarati političkom korektnošću. Kod nas, primjerice, klečanje za Black lives matter nije normalno, kao niti pomicanje utakmica zbog smrti kraljice Elizabete. Stoga krenimo
Izbornik Zlatko Dalić objavio je finalni popis za Katar. Kao i obično svatko ima neko svoje mišljenje, a mi ćemo analizirati igrača po igrača.
Dominik Livaković – naš objektivno najbolji golman, iako ima mana. Na crti svjetska klasa, u izlascima slabiji i mora popraviti igru lijevom nogom.
Ivica Ivušić – dobar golman, lošiji od Livakovića na crti, u izlascima li-la, ali brani u slabijem klubu i ne igra protiv jakih euro klubova, pa je upitno koliko je dobar.
Ivo Grbić – izabrao je krivi klub i rezerva će biti dok ga ne promijeni. Ispred njega je Jan Oblak od kojeg nije bolji, a Oblak je samo tri godine stariji. Drugim riječima, to je kao da dođeš u klub biti zamjena Messiju. Procijenite koliko je to pametno?
Borna Barišić – prosječan bek koji igra u solidnom klubu, ali u vrlo slaboj ligi. Napadački limitiran, praktički nikoga ne može proći 1 na 1. U obrani ipak bolji nego prema naprijed. Ima vrlo dobar slobodni udarac.
Borna Sosa – ako zanemarimo činjenicu da je odlučio igrati za Njemačku, pa je okrenuo ploču tek kad je shvatio da ne smije, radi se o odličnom beku. Tu krivnju djelomično snosi i Dalić koji ga nije uopće zvao i prije njega je forsirao kojekakve mediokritete, pa je Sosi prekipjelo. Napadački vrhunski bek, brz, tehnički jak i odličnog centaršuta. Obrambeno zna ispasti, ali poboljšao se.
Domagoj Vida – za potpisnika ovih redova uvijek je bio dobar stoper i uvijek se maksimalno trudio. Godine su ga nagrizle, ali još je dobar, makar za zamjenu.
Dejan Lovren – kada nema “žutu minutu” onda je to odličan stoper. Lovrenov problem je što nikad nisi siguran kad će kiksati, ali generalno ako se koncentrira onda je to ozbiljan igrač. Nije bezveze igrao u Liverpoolu.
Josip Šutalo – odličan, jako je napradovao u svega godinu dana. U usporedbi sa mnogim stoperima djeluje kao svemirski brod, vrlo je brz i ne griješi puno. Dobar u skoku također. Siguran starter na SP-u.
Joško Gvardiol – tehnički odličan za braniča, zna umiriti loptu, zna proigrati i to je njegova najveća prednost. U ostalim stvarima je isto kvalitetan, ali ne i bezgrešan. Komotno bi zbog tehnike mogao biti i zadnji vezni.
Martin Erlić – najugodnije obrambeno iznenađenje. U paru sa Šutalom djeluju kao Nesta i Maldini. Vrlo siguran, a nije niti tehnički loš. Da nema Gvardiola sigurno bi bio starter.
Josip Stanišić – čovjek igra u Bayernu i nedavno je produžio ugovor. Tu se zbilja nema što dodati. U Bayernu ne možeš biti slučajno. Obrambeno čvrst, napadački limitiran, ali važno je da iza ne curi. Može igrati i stopera.
Josip Juranović – boljeg nemamo. Nije neka kvaliteta, ali trudi se, trči i napredovao je dosta od vremena u Hajduku. Tko bi tada rekao da će se uzdići i dogurati do prvih 11 reprezentacije?
Kristijan Jakić – prosjek i realno ne zaslužuje mjesto. Mišić je tu trebao biti, jer je naprosto bolji igrač, sa više iskustva. Dalićevo opravdanje zašto ga nije vodio glasi “nije bio s nama”. Pa kako će biti ako nikad nije pozvan? Kao zamjena za Brozovića bi on bio idealan jer je miran u predaji lopte i dobar u defanzivi.
Marcelo Brozović – zvijer u oba pravca. Vrhunski igrač. Čelična pluća, dobar udarac i dobra tehnika.
Mateo Kovačić – vječno nedorečen. Ima impresivnu zbirku trofeja i jake klubove iza sebe, ali prema mišljenju potpisnika ovih redova on je dobar, ali ne top klasa. Većinom ima alibi dodavanja, prvom do sebe. Doduše, popravio se u zadnje vrijeme.
Luka Modrić – naš najveći igrač ikad. Ima sve, igru u oba pravca, vrhunsko čuvanje lopte pod pritiskom, pregled igre, pas, ali i šut. Suho zlato.
Mario Pašalić – dobar igrač, ne vrhunski, ali dobar. Vrlo opasan iz drugog plana. Zna zabiti gol i nogom i glavom, a može igrati na više mjesta. Tehnički solidan, iako dosta spor, ali nekako više u praksi vrijedi nego na papiru.
Nikola Vlašić – da Dalić nije prema njemu očinski i navijački nastrojen, ne bi bio jedno vrijeme uopće u momčadi, iako je sada zaslužio poziv u Katar. Ako ga se gura na krilo slab je, ali u centralnoj ulozi jako je opasan. Ima odličan šut i ne libi se pucati.
Lovro Majer – šmeker, iznimno fina ljevica. Zna podvaliti loptu, zna ubaciti, tehnički odličan, ali ima svojih mana. Spor je i loš u duelu i njega se mora znati iskoristiti. Stagnirao je pod Bjelicom i proigrao kad je on otišao.
Luka Sučić – poput Majera isto ima odličnu ljevicu i kompletan je igrač. Pokazao je protiv Dinama koliko je dobar, ali se i jako trudio da se dokaže. Za starije čitatelje, rekao bih da stilom podsjeća na Fernanda Redonda.
Ivan Perišić – godinama naš najbolji igrač uz Modrića. Odličan u oba pravca, opasan po gol, vrlo konstantan i rijetko razočara.
Andrej Kramarić – čovjek sa najviše kredita u povijesti reprezentacije. Nije špic, nije krilo, nije vezni. On je neki polušpic i to je to. Tehnički jak, ali vrlo škrt, do razine da iritira navijače i objektivno dosta precijenjen. Dalić ga iz nekog razloga cijeni, ali je zreo za klupu.
Bruno Petković – na momente podsjeća na Ibrahimovića, a na momente se vuče po terenu. Sa Dalićem oduvijek ima toplo-hladno od odnos. Kad mu se igra onda je zvijer. Fizički i tehnički jak, zna asistirati, zna podvaliti loptu.
Marko Livaja – u vrhunskoj je formi i jako blizu mjestu startera. Bolji od Kramarića svakako. Zna s loptom, teško je gubi, dobro i raznovrsno zabija i nije škrt. Podcijenjen obzirom na svoje izvedbe.
Mislav Oršić – kao jedan od najboljih igrača HNL-a, svakako zaslužuje mjesto. Njegov problem je što igra na mjestu Perišića, pa će stoga biti rezerva, osim ako ga Dalić ne gurne desno. Ima vrhunski udarac, puno trči i trudi se, a mane dobro maskira. Nevjerojatno je učinkovit kao strijelac, iako se primarno radi o krilnom igraču.
Ante Budimir – dvojba je bila između njega i Čolaka, Dalić se odlučio za Budimira i to je to. Visok, jak, zna se zagraditi, ali generalno, predodređen je za ulogu rezerve i neće se puno naigrati.
