Dvoboj Hrvatske i Japana bio je ružan i neatraktivan. Od početka do kraja gledali smo povuci – potegni nogomet, a jedino što se može izdvojiti kao pozitivno je odlična igra Joška Gvardiola i majstorski gol Perišića.
Japanci su se pokazali kao nezgodan, organiziran i čvrst suparnik i sad je jasno kako su dobili Njemačku i Španjolsku. Nema tu nekih slučajnosti, već se radi o jakoj ekipi.
Hrvatska se u prvom dijelu nametnula, ali nismo zabili, a onda kreće mučenje i zaostatak 0-1.
Sreća da je Perišić zabio strašnu golčinu jer nas je to stabiliziralo, ali opet nismo mogli do pobjede. Sve je manje više bilo izjednačeno do penala, a onda se ukazao Dominik Livaković.
Vratar Dinama kao da je odjednom postao miks Olivera Kahna i Gigija Buffona. Skinuo je hladnokrvno prva dva penala, pa onda jedan još kasnije i omogućio nam plasman u četvrtfinale. Vremena za analizu će biti, a mi poručujemo – bravo monstrume Livi.
U četvrtfinalu je sve moguće, a Hrvatska će biti težak suparnik svakome.
