Već nekoliko dana slušamo kuknjavu na svim stranama o tome kako je Dinamo drastično podigao cijene godišnjih karata. Istina, karte jesu skuplje, ali za to postoji puno razloga.
Dinamo ima krnji stadion na kojem je jedna cijela tribina (istok) van stroja i onda klub mora nekako nadoknaditi manjak tih ljudi, jer se u vrijeme kakvo je danas svaki euro gleda.
Prije svega par godina mogli ste za 400 kuna kuputi godišnju kartu za Sjever. Je li to bilo normalno? Naravno da ne, to je bilo ispod svake cijene, kao da vam netko prodaje novi auto za 3000 eura.
Nekad su se utakmice gledale i za kunu, pa su se ljudi sprdali sa “jednokunašima”, a kad se dijelila hrana gledateljima zvali su se “kobasičarima”. Nije dobro ako je jeftino, nije dobro ako je skupo.
Lani su se karte već prodavale po ozbiljnijim cijenama, pa je tako godišnja karta za Sjever bila 92 eura, a za Zapad 239 eura.
Ove godine je to 150 eura i 350 eura. Skuplje je, to nema spora, ali cijene su u svugdje otišle gore, pa nitko ne bi trebao postavljati posebno pitanja zašto je i ovo poskupjelo?
Prije par dana sam djetetu kupio u dućanu lizalicu i izvadio jedan euro da je platim, računajući da košta oko 5-6 kuna, odnosno da je euro dosta. Blagajnica je rekla “euro i pol”. Mislim si, “11 kuna za lizalicu”.
Sladoled Macho na benzinskoj košta 3,50 eura, odnosno 26 kuna. O čemu pričamo?
Sve je poskupjelo i do 50 posto, inflacija raste, pa što se onda čudimo ako rastu i cijene karata? Kome je Zapad skup, neka ide na Sjever i riješen problem. Nije isti pogled, ali je i dalje isti stadion
Kome je i to skupo, uvijek može kupiti pojedinačnu kartu za neki susret, protiv Hajduka ili nekog jačeg euro kluba.
Činjenica je da Dinamo ove godine jednim prolaskom u Europi (Astana ili Dinamo Tbilisi) ima najmanje osiguranu Konferencijsku ligu, a to je još minimalno šest euro utakmica. Realniji je ulazak u Europsku ligu, a možda i u Ligu prvaka. Tako da će te karte uključivati puno dobrih utakmica.
