Nakon relativno očekivanog i ne toliko dramaticnog poraza od 4:1 u Sevilli, Hrvatska je teško stradala u Rijeci i protiv Engleske izgubila 0:7, najteže u svojoj povijesti, te odigrala utakmicu koja je bila ispod svake prihvatljive razine. Za takvu večer nema opravdanja, niti ga treba tražiti.
Može se govoriti o Slavenu Biliću, njegovim odlukama, načinu na koji je pripremio momčad i činjenici da je Hrvatska u dvije utakmice protiv Španjolske i Engleske primila 11 golova. Može se, i mora, govoriti i o igračima koji su protiv Engleske izgledali nemoćno, sporo, bez energije i potpuno neorganizirano.
Posebno je porazan bio obrambeni dio igre jer Hrvatska nije branila ni kao momčad ni kao skup pojedinaca. Nije bilo pravog pritiska na loptu, pravodobnog zatvaranja prostora, dovoljno agresivne reakcije nakon izgubljenog posjeda ni elementarne čvrstine kakvu utakmica protiv protivnika takve kvalitete zahtijeva. Engleska je prelagano dolazila u opasne zone, a hrvatska obrana iz napada u napad izgledala je sve bespomoćnije.
Ukratko nakon 11:1 u dvije utakmice nema se što reći. Može to biti bolje, ali i gore. možemo sredit Španjolce na Poljudu ili barem remizirat, pa popravit dojam. S druge strane, možemo opet popit tri do pet komada. U tom slučaju Bilić bi teško ostao izbornik.