Da je Leko dva puta zaredom izgubio na Maksimiru, možda bi dobio otkaz i prije dva derbija, sa Rijekom i Osijekom. Ovako mu je Bruno Petković omogućio preokret kriminalno izvedenim penalom i nedopustivom nonšalancijom koja mu se ponavlja.
Promašio je protiv Španjolaca, promašio protiv Hajduka. Prije je barem zastajkivao, pa pogađao, a sad izvodi normalno, pa promašuje.
Hajduk je nakon toga izjednačio znalačkim golom Livaje. Mnogi potenciraju grešku Livakovića koji nije dovoljno odlučno išao na loptu, ali nije to baš tako. Livaja se naprosto dobro postavio, a Livaković nije poput pantere mogao do nje.
Imao je Hajduk strašnu šansu nakon toga, ali je Livaković spasio gol odličnom obranom. I onda dolazi pobjednički gol iz sporne situacije. Ovisi kako na to gledate, ali Livaja je bio u zaleđu prije kornera za Bile, a ako je bio u zaleđu, a kornera možda ne bi bilo jer je Livaja utjecao na igru, onda se lopta mora dati Dinamu. Drugi pak tvrde da Livaja nije utjecao na igru i da bi Ristovski ionako izbacio loptu. Upitno je to sve, ali Hajduk je zabio, pobijedio i sretnom povorkom ide u Split pun euforije.
Pobjeda je pobjeda i dat će velik impuls Splićanima, a Dinamo to može ispraviti sa europskom pobjedom protiv Astane sljedećeg utorka, a dotad će situacija atmosfera sigurno biti komorna.
Nitko ne voli gubiti, pogotovo ne ovako, ali to je nogomet. Nije Dinamo bio loš, ali kada ne dotučeš ošamućenog suparnika, zna se što obično slijedi. Svi misle “ma to je samo mit, neće se dogoditi meni”, ali gotovo uvijek ispadne ista stvar.
