Nakon cijelog incidenta na Rujevici koji je doveo do odlaska Marka Livaje iz reprezentacije, pojavio se smiješan i pogrešan narativ da “HNS nije stao iza igrača”. To je potpuno pogrešno tumačenje iz više razloga.
Naime, činjenica je da Livaja ima čitavu povijest raznoraznih incidenata u kolekciji, to će svatko priznati, zapravo ni ne mora priznati, već je to neoboriva činjenica. Tu ne uzimamo u obzir stare grijehe, već recentne poput vrijeđanja Šibenika preko megafona nakon finala Kupa.
U redu, sve je to sloboda govora i nečija karakterna osobina. Livaja je takav, neki će reći “temperamentan, dišpetan i prgav”, a drugi “bahat i neodgojen”. Ali kada se nešto tako radi, onda je logično očekivati i kontru, neku reakciju, a u ovom slučaju to je bila reakcija publike na treningu na Rujevici.
Pošteno su izvrijeđali Livaju, nimalo gospodski i to je također za svaku osudu, ali i naši drugi reprezentativci znali su biti vrijeđani ranije, pa niti jedan nije napustio momčad zbog toga. Livaja nije to prešutio, nije dobro primio kritike i uvrede. On je odlučio reagirati, a onda uvrijeđen “digao sidro”. To je njegova odluka i na nju ima pravo.
Ali nije sigurno HNS kriv zbog toga. Niti je HNS kriv što Livaja nekome smeta i što ga taj netko ima potrebu izvrijeđati. Niti je HNS objetivno mogao napraviti išta više od onoga što je inicijalno napravio. Osudili su događaje na treningu, rekli da je to bilo “vulgarno i neprimjereno” i izrazili podršku Livaji. Što su trebali? Zabraniti navijače na svim treninzima momčadi?