Osijek je ispao od nekakvog kazahstanskog kluba po imenu Kizilžar, a Rijeka je razbijena od solidnog švedskog Djurgardensa, ali realno to nije posebno jak klub.
Ukratko, u ranoj fazi prednatjecanja najslabijeg od tri eurokupa Rijeka je s ukupnih 4:1 ispala od Djurgardensa, ipak vodeće momčadi švedskog prvenstva, pa je sramota malo manja, dok je nevjerojatnu blamažu doživio Osijek.
Momčad menadžera Nenada Bjelice, koja je do pred kraj prošle sezone konkurirala za naslov u HNL-u, ispala je od kazahstanskog davljenika Kizilžara i to porazom 0:2 u Gradskom vrtu, nakon što je Osijek prvu utakmicu dobio 2:1.
Ostali Dinamo i Hajduk
Hrvatskoj su dakle u Europi ostali još samo Dinamo, u trećem pretkolu Lige prvaka i Hajduk, u istoj fazi Konferencijske lige. Logično je pitanje, kako je to moguće i zašto je Dinamo taj koji će opet, “po 187. put”, jedini braniti čast HNL-a?
Da ne bi ispalo da zaboravljam na Hajduk, vjerujem da oni nemaju nikakve šanse protiv vrlo jake Vitorije Guimaraes koja je sve osim poželjan ždrijeb u ovoj fazi. Hajduk je ekipa koja ovisi previše o jednom igraču, dok je ostatak momčadi jako precijenjen. Ako Livaja postane Arjen Robben u dva susreta sa Portugalcima, šansa postoji, ali to je otprilike to. Možda se varam, vidjet ćemo, no povijest me uči drugačije. No, vratimo se primarno Osijeku. Što se Rijeke tiče, ispadanje je naravno debakl, ali niti je Djurgardens slab kao nekakav Kizilžar, a niti je Rijeka zadržala sve igrače od lani kao Osijek, pa im je to olakotna okolnost.
Bjelica je kriv i nitko drugi
Glavni i odgovorni za debakl Osijeka je Nenad Bjelica. Trener kojeg osobno cijenim kao dobrog stručnjaka upao je u slavonski glib iz kojeg ne zna. Ima dobru ekipu, dovedeni su mu Lovrić, Caktaš, Nejašmić, a proigrao mu je i Beljo ni kriv ni dužan. Ima reprezentativnog golmana, solidnu obranu, Ramona Miereza, Mađara Kleinheislera, vrlo dobrog defanzivca Žapera i još dosta igrača. Fascinantno je da sa takvom ekipom ispadne lako od anonimaca. Podsjećam da je i lani Bjelica pometen od prosječne CSKA Sofije, ali ove godine nema opravdanja.
Utakmica protiv Kizilžara nije nikakva iznimka po pitanju onoga što gledamo od momčadi Nenada Bjelice. Nakon početne faze medenog mjeseca u Osijeku, u kojoj je brzo podigao klub i stabilizirao ga pri vrhu tablice, sve ostalo je postalo negledljiva patnja. Osijek nema igru, Osijek se muči i to je to. Kada se stvari stave na papir i pogledaju isključivo iz perspektive rezultata, stvari ne izgledaju pretjerano dobro.
Vrijeme je za rastanak
Istina je da je Bjelica napravio iskorak u prvenstvu, ali s obzirom na ulaganja, to se donekle i očekivalo. Nakon lanjske solidne predstave u 3/4 prvenstva, sve se urušilo. Bjelica se posvađao sa vodstvom kluba, dao bih “ruku u vatru” da će otići, ali nije. No sve je to ostavilo traga, očito više ne uživa neko povjerenje, a tko zna kako ga igrači i slušaju.
Navijači su na kraju susreta zahtijevali njegov odlazak i nitko ih za to ne može kriviti. Bjelica je dobro krenuo, ali kasnije potpuno podbacio i ne vidim kako bi se mogla ta suradnja nastaviti.
Obzirom da je i start u prvenstvo bio loš, vrijeme je za “time to say goodbye”.
