Dinamo je sinoć u Maksimiru u infarktnoj utakmici u produžetku pobijedio Bodo/Glimt sa 4:1 i nakon tri godine vratio se u Ligu prvaka. Zabili su Oršić, Petković, Drmić i Bočkaj.
Zarađeno je nekih 23 milijuna eura, osigurano je mnogo novca i za ostale hrvatske klubove, povećan je nacionalni koeficijent, a na Maksimiru će se igrati još najmanje tri utakmice protiv europskih velikana. Sve je idilično i savršeno, a dojam jedino kvari maksimirska ruševina koja je sramota glavnog grada.
Maksimir je spreman za rušenje, gotov projekt već postoji
Fascinantno je da se jak klub kao Dinamo stalno mora sramotiti sa takvim stadionom, ali tu najveća odgovornost leži na Gradu Zagrebu i gradonačelniku Tomaševiću. Istina, taj problem je naslijeđen od kraja 90-ih, ali kada bi ga Tomašević i njegovi riješili, ušli bi u povijest.
Dinamo je uvijek spreman za dogovor, ali se čeka zeleno svjetlo Grada oko zemljišta i dozvola. Podsjećam da je Maksimir bio u lošem stanju i prije potresa, ali nakon potresa to je dovedeno do apsurda, jer jedna tribina, (Istok sa 8000 gledatelja), uopće nije u funkciji.
Zaista je krajnje vrijeme da se to pitanje riješi, jer Dinamo je nikad jači, a rezultati nikad bolji.
Odlično prvo poluvrijeme i spektakularan gol Petkovića
Ante Čačić još je jednom izašao kao pobjednik i još jednom ušutkao kritičare. Sjajno je postavio igru i Dinamo je u prvom dijelu bio odličan. Bruno Petković zabio je škaricama gol koji će sigurno ući u izbor za nagradu ‘Puškaš’ za gol godine, a može se reći da je Bodo potpuno izbrisan sa terena u prvom dijelu.
U nastavku se Bodo dosta podigao, a Dinamo je pao i bio na konopcima, ali dovukao se nekako do prodžetaka. Tamo Čačić opet reagira i mijenja još dva igrača, ali i sustav igre i Dinamo opet dominira i na kraju pobjeđuje.
Prava snaga momčadi vidi se u zamjenama koje su ušle u produžetku. Čačić je ranije morao prisilno mijenjati jer su i Špikića i Baturinu mučile ozljede, a on ne mijenja inače tako rano. Stoga je do produžetaka morao pričekati sa još dvije zadnje izmjene. Ušli su Drmić i Bočkaj, igrači koji bi bili starteri u praktički svakom HNL klubu osim Dinama i njih dvojica su zabili oba gola.
Velemajstor Drmić
Posebno ću apostrofirati dva majstorska poteza Josipa Drmića. Za prvi gol najprije odigrava brutalnu loptu u prostor za Emrelija koju potpuno beskorisni Azer upropaštava, ali lopta se odbija opet do Drmića. On ne puca iz prve kao 99 posto igrača u toj situaciji, nego fintira, prebacuje si loptu na ljevicu i zabija u mrežu. Bila je to hladnokrvna mirnoća dostojna Lea Messija.
Za Bočkajev gol opet je zaslužan Drmić. Istrčao je kontru, dao si malo prejak for i kada je shvatio da će mu golman možda uzeti loptu, piknuo ju je lagano prema Bočkaju u zadnji trenutak. Na prvu je izgledalo da se do Bočkaja lopta odbila nakon duela Drmića i golmana, ali to nije točno. Drmić je zapravo asistirao Bočkaju.
Stoga je sada jasno koliku Dinamo ima širinu i koliko će to biti bitno i za Ligu prvaka. Ždrijeb natjecanja je realno nebitan, jer tko god dođe, biti će jak. Naravno da bi sa igračke strane bilo bolje izvući Eintracht iz prve grupe nego Real ili City, ali u suštini bit će spektakl kako god se okrene.
