Srbi se dive Vatrenima “Ček, pa jel ovo realno?”

Srbi se preko svojih medija dive hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, ali ne samo zbog uspjeha. Oduševljeni su prije svega požrtvovnošću i predanošću koju hrvatski nogometaši pokazuju igrajući za nacionalnu momčad i to na kraju preduge i iscrpljujuće sezone. To se posebno odnosi na Luku Modrića, legendu Reala i svjetskog nogometa.

Kurir piše: “Ako netko ima pravo ljetni odmor provesti u bilo kojem dijelu svijeta, uživajući nakon završetka naporne sezone – to je on. Ako netko ima pravo reprezentaciji reći ‘preskačem ovo‘ i otputovati na odmor – to je on. Ako ima netko na koga se trebaju ugledati svi nogometaši po pitanju iskrenog domoljublja – to je na njega. Na Luku Modrića. Gledajući utakmicu Nizozemska – Hrvatska u polufinalu Lige nacija malo tko nije pomislio: “Čekaj, je l‘ ovo realno? Da Luka Modrić provodi ljeto igrajući u dresu Hrvatske! Maksimalno spreman! U 119. minuti trči kao da je prva? Hej, ovo se sve događa 15. lipnja… Uz sve, proglašen je i za igrača utakmice!

Nogometaš koji je uveliko u 38. godini i približava se čak i petom desetljeću života! Kada netko takav nosi državni dres, i još s kapetanskom vrpcom na ruci, nema sumnje da bilo kome drugom može pasti na pamet da otkaže reprezentaciji ili da mu bilo što drugo bude ispred nacionalne momčadi. Kada se zapitamo, a puno puta smo se pitali, zašto Hrvatska ima toliko uspjeha u nogometu, a nas često nema ni na karti.

Blic piše: “Neuništivi kapetan Luka Modrić je posljednji gol postigao s bijele točke, ali je situacija od 53. minute ona za koju mu treba skinuti kapu. Naime, tada je na njemu napravljen penal, a Modrić je odmah s tla pokazao na Andreja Kramarića, koji je izveo penal i pogodio za izjednačenje.

Ovo je suprotno od dosadašnje prakse, u kojoj bi hrvatski kapetan u svakoj situaciji pucao penal. Sada je, upravo na njegovu inicijativu, loptu uzeo Kramarić, koji češće izvodi penale i uz puno bolju konverziju. Ova situacija je simbolično pokazala napredak reprezentacije Hrvatske i visoku razinu razuma u ​​trenucima najvećeg pritiska.”