Dinamo je prvi poraz ove sezone doživio tek u 14-om kolu kod Osijeka i za to je bila potrebna magla, loš dan i poslovično kiksevima skloni Teophile-Catherine. Ipak, poraz je poraz, nešto se pita i Osječane i tu se nema što posebno izdvojiti. Po zakonu velikih brojeva morao je doći prije ili kasnije.
Dan nakon toga, Hajduk je imao priliku doći na -2, uz utakmicu više. To bi bilo -5 u najgorem slučaju i zapravo znači da se Hajduk vratio u borbu za naslov. No, Hajduk je po tko zna koji put kiksao u utakmici u kojoj mu je Dinamo ponudio priliku za spas sezone.
Jer budimo realni, nakon ranog ispadanja iz Europe, jedino je naslov prvaka ono što bi zadovoljilo navijače. Lani je Kup poslužio kao određeni “smokvin list” kojim su se problemi pomeli pod tepih, ali Kup je ipak utješno natjecanje i teško može zadovoljiti ikoga.
Hajduk je protiv Lokomotive imao 2:0, ali je sve prosuo u završnici i može biti sretan što je uopće izvukao bod.
Prednost Dinama ostala je +4 uz utakmicu više, dakle realnih +7, ako uzmemo u obzir postotak pobjeda Dinama u HNL-u
Nedavno smo pisali da su suci, prema ocjenama Sudačke komisije HNS-a, puno griješili u korist Hajduka ove sezone i da su sve te greške donijele najmanje devet bodova Bilima koje najvjerojatnije ne bi osvojili bez tih grešaka. Tu je bilo oproštenih crvenih kartona (Awaziem 2x i Fossati), nepostojećih penala (oba puta protiv Gorice), nepostojećih isključenja (Gorica) i nedosuđenog penala za Dinamo u derbiju.
Uvijek se suđenje promatra subjektivno i iz navijačkog, ali kada iza svih tih pogrešaka stoji službeni stav Sudačke komisije, to ima težinu. Da nije bilo toga, Hajduk bi najvjerojatnije bio na petoj poziciji i svi alarmi na Poljudu bi bili upaljeni. Ovako je Bilima pružena “slamka spasa” koja nije iskorištena u Kranjčevićevoj.
Krivac se uvijek zna, iako nije jedini krivac, a to je trener. Bez obzira što je tek sjeo na klupu, Mislav Karoglan već se suočava sa ozbiljnim kritikama i njegova budućnost na klupi krajnje je upitna. U slučaju poraza ili remija u idućem kolu protiv Osijeka, vjerojatno je bivši.
Indikativno je također da je Hajduk bez Livaje potpuno bezopasna momčad u napadačkom smislu. Livaja je, prema mišljenju potpisnice ovih redova, najbolji napadač lige i čini Hajduk 50 posto jačim.
Livaja nije visok ni pretjerano fizički dominantan, ali se odlično gradi, zna zabiti i dobar je asistent. Osim toga, nije sklon ozljedama i rijetko je izvan stroja. Hajduk je dosada svaki put kiksao kada njega nije bilo, a najupečatljiviji kiks je ono sramotno ispadanje iz Europe od poluamatera iz Kazahstana.
Takva ovisnost o jednom igraču nije dobra jer što ako se ozlijedi ili padne u formi? Puno se nade polagalo u Filipa Krovinovića, ali on očito nije taj i osim finih dodavanja na sredini terena i nije nešto učinkovit. Igrač kakvog Hajduk treba zato je Emir Sahiti. On je na mala vrata došao u klub, ali je pun pogodak. To se ne bi moglo reći za mnoga skupa pojačanje, od Krovinovića, preko Lovre Kalinića, pa do Nikole Kalinića.
Hajduku predstoje teški dani i nada za titulom poslije 17 godina pauze poprilično se smanjila poslije Kranjčevićeve. Za pretpostaviti je da će Dinamo, kada na proljeće ne bude igrao Europu, biti dosta jači, tako nas povijest uči.
