Krajem listopada 2021, Hajduk je objavio strategiju za natjecateljsko razdoblje 2021 – 2027. Mnogi su s blagim podsmijehom dočekali tu prezentaciju i nazvali je “popisom lijepih želja“, pogotovo jer je Hajduk i ranije znao svašta najavljivati i nikad ništa ostvariti. Obzirom da uskoro ističe prva od šest programiranih godina, pogledat ćemo gdje klub stoji po pitanju ostvarenog u najvažnijim kategorijama (trofeji, euro koeficijent i financije).
Povod za analizu nedavna je smjena Valdasa Dambrauskasa i još jedna sezona koja neminovno ide svom razočaravajućem kraju bez nekog bitnog pomaka. Mnogi stoga potežu i pitanje odgovornosti samog predsjednika Jakobušića, kao i sportskog direktora Nikoličiusa koji su i doveli Dambrauskasa, ali i dva trenera prije njega. Naime, lako je smijeniti trenera, ali odgovornost mora biti i dublja.
Dakle, Hajduk je u “Strategiji“, na 69 stranica koju je izradila tvrtka Deloitte i koja grafički djeluje zgodno upakirana, istaknuo popriličan broj ciljeva, od digitalizacije, kampa, omladinske škole itd. Ali ako bi se iz tih 69 stranica izbacio čisti PR, ostaje svega par stranica sa konkretnim ciljevima:
Iskorak u sportskim rezultatima unutar 1. HNL (2021. – 2027.)
2x puta osvojiti prvenstvo (u ostalim sezonama biti 2.), te osvojiti barem jednom Hrvatski Kup.
Pomak sa trenutne 140. pozicije UEFA ljestvice na poziciju između 80 – 100 mjesta.
2x igrati kvalifikacije Lige prvaka i Europske lige
1x igrati grupnu fazu Lige prvaka i Europske lige
3x igrati grupnu fazu Konferencijske lige te jednom osminu i jednom šesnaestinu finala.
Hajduk nije lani osvojio prvenstvo, a nećemo biti preveliki hazarderi ako kažemo da neće niti ove godine. Dakle prva točka nije ni blizu ostvarenja.
Što se tiče europskog koeficijenta, Hajduk je nešto sitno podigao koeficijent prolaskom Vitorije Guimaraes, ali za pomak od predviđenih 50-ak mjesta, to nije dovoljno. Hajduk (prema službenoj stranici UEFA-e) ima koeficijent 8.000, a klubovi iz regije puno veći, na primjer Partizan ima 24.500, Zvezda 46.000, a hrvatski prvak Dinamo 49.500.
Da bi Hajduk dosegao željeni pomak, trebao bi imati koeficijent oko 18.000, sto znači da mora ugrubo poduplati sadašnji, a to pak znači da svake godine mora napraviti nešto ozbiljno u Europi, a nakon prošle i ove sezone to ne izgleda realno.
Isto vrijedi i za cilj o igranju grupne faze Lige prvaka, jer za to prvo treba postati prvak Hrvatske, a tek onda ući u LP. Također teško dohvatljivo, ali ipak dosta lakše nego LP, igranje je grupne faze Europa lige.
Hajduk bi definitivno mogao dohvatiti grupnu fazu Konferencijske lige, a za to mu je preostalo još pet pokušaja, s time da bi od tih pet pokušaja tri puta trebao uspjeti kako bi ispunio cilj iz strategije.
Još jedan dio strategije onaj je o financijama, a ni tu situacija nije dobra. Naime, u strategiji se navodi da trogodišnji neto dug ne smije biti veći od četiri milijuna eura (oko 30 milijuna kuna), a Hajduk je imao 2021. dug od 28,8 milijuna kuna, što je već sad na gornjoj granici prihvatljivosti. Spomenimo da je i godinu ranije (2020), dug bio 21,8 milijuna kuna. Dug bi se trebao smanjiti, a rezultati znatno popraviti, što je gotovo nemoguće bez novih ulaganja koja opet povećavaju dug.
Sve navedeno pokazuje da su ciljevi Hajduka (pre)optimistični, ali i da se stanje u Excel tablicama i PowerPoint prezentacijama dosta razlikuje od stvarnog stanja na terenu. Navijači su ljuti zbog smjene trenera koji je Hajduku donio Kup i drugo mjesto, a to je zapravo jedini dio strategije koji je dosad ostvaren, dakle osvojen Kup i jedno drugo mjesto.
Smjena trenera koji je ostvario jedan mali djelić ciljeva jednostavno nije logična, pogotovo ako vidimo da zasad njegov nasljednik, Mislav Karoglan, i nije najsretnije rješenje. Dambrauskas uostalom nije bio taj koji je dovodio igrače, već je to prije svega odgovornost Nikoličiusa i Jakobušića i biti će zanimljivo vidjeti kada će se potegnuti i njihova odgovornost? Nakon 17 godina bez naslova perspektiva kluba u rezultatskom smislu trenutačno ne djeluje ništa bolja nego ranije, a znamo da postoji i nešto što se zove “zapovjedna odgovornost”.
