Zatvaranje Poljuda nečlanovima pogrešna je odluka

Kako god se okrene, zabrane općenito nemaju smisla jer dugoročno ne donose ništa dobro. To se odnosi i na nedavnu odluku Hajduka da nitko tko nije član kluba ne može kupiti ulaznicu za domaću utakmicu.

Uzmimo primjer, ljeto je, u posjetu si Splitu ili na proputovanju za neki otok. Želiš “ubiti vrijeme” i pogledati utakmicu Hajduka na Poljudu. Dođeš na dan utakmice na blagajnu i dočeka te hladan tuš – ne možeš kupiti kartu. Nisi član kluba i nema karte.

Ili recimo, član si kluba, pa želiš povesti rođaka ili prijatelja na stadion. Opet isto, ne može taj rođak ili prijatelj kupiti kartu jer nije član.

Logika bi nalagala da članovi imaju neku prednost pri kupnji karata, popuste i slično, ali da na dan utakmice, kada je stadion recimo napola pun ti ne možeš doći i kupiti kartu zaista je čudno i suštinski pogrešno.

Sve se to da riješiti ako se učlaniš za 20 eura u klub, odnosno točnije, u udrugu Naš Hajduk. Ali netko se, iz principa, baš ne želi učlaniti, već samo želi pogledati utakmicu. Netko možda ima mala primanja, pa mu ni tih 20 eura nije bezazlen iznos.

U suštini, ovdje se radi o internoj odluci kluba za koju vjerujem da neće dugo ostati na snazi ako je vjerovati reakcijama navijača na društvenim mrežama. Mnogi se bune, smatraju odluku čistom ucjenom i svojevrsnom prisilom. Odluka je vjerojatno zakonita, ali da je dobra, nije.

Hoće li Hajduk od toga profitirati? Odgovor je dvojak, jer s jedne strane biti će mnogo onih poslušnih koji će se učlaniti, ali će biti i mnogo onih drčnih koji neće iz čistog principa. Ne treba podcijeniti dalmatinski dišpet, a ovo sve dosta podsjeća na HRT pretplatu, s time da HRT možeš besplatno gledati tako dugo dok te ne uhvati inkasator, a utakmicu Hajduka ne možeš uopće ako se ne učlaniš.