Pobjeda nad Dancima znači da bismo lako mogli završiti prvi u grupi Lige nacija i otići na završni turnir. Ali važnije od pobjede u, realno drugorazrednom, natjecanju je činjenica da smo dobro izgledali na terenu i to je bitno uoči Katara.
Sve smo to uspjeli igrajući, uvjetno rečeno, sa dva igrača manje. Ne znamo je li Kramarić možda nešto u rodu Daliću, ali fascinira tvrdoglavo forsiranje neučinkovitog napadača koji je i protiv Danske bio uvjerljivo najgori na terenu? Kad je ušao Bruno Petković, bila je to druga priča, a isto bi vjerojatno bilo i sa Markom Livajom koji je nedvojbeno znalac.
Druga stvar odnosi se na nevidljivog Marija Pašalića koji ne može igrati krilo, jednostavno ne može. Spor je kao puž, nema dribling i može se jedino ubacivati iz drugog plana jer zna zabiti gol. Doslovce svako drugo rješenje bilo bi bolje, počevši od Oršića, Majera, pa i Ivanušeca koji nije u planu izborniku.
Nažalost, vjerujem da će protiv Danaca igrati opet isti igrači jer je to naprosto Dalić. Ulaskom Oršića i Petkovića ekipa je živnula, a Majer je odmjerenim udarcem pokazao kakva je klasa. Bila je to odlična malonogometna akcija Sose, Majera, Oršića i Petkovića. Tko zna, možda su to uvježbavali još davno na treningu u Dinamu?
Obrana je bila solidna, uz neke manje nesigurnosti. Livaković je skinuo zicer u prvom dijelu, a kod gola nije ništa mogao jer je udarac bio predobar. Sve u svemu, Hrvatska je zasluženo pobijedila, ali izbornik mora znati da navijači točno vide tko valja, a tko ne valja, a u svim online anketama nakon susreta pokazalo se, po tko zna koji put, da je najgori bio Kramarić.
Da je dotični napadač Bayerna ili Dortmunda, čekalo bi ga se, ali igranje godinama u prosječnom Hoffenheimu ne daje mu pravo da ima toliki kredit u reprezentaciji. Kada tu ubrojimo i njegovu nevjerojatnu škrtost, situacija je još gora.
Što se Pašalića tiče, solidan je to igrač, koristan iz drugog plana kao zamjena, ali nikako starter. No, uzalud sve kada je gotovo sigurno da će ziheraš Dalić napraviti opet isto u Beču.